Pre neki dan sam naišla na reportažu o Beogradu, objavljenu u Njujork tajmsu. Jedna američka novinarka hrabro je odlučila da iskusi sve čari beogradskog noćnog života i to prenese čitaocima širom sveta. Hvala Bogu, pa u vreme kada je bila u poseti, niko nije upao sa palicama u klub i krenuo redom da tuče prisutne. Kako bi tek onda izvestila o svemu.
Nego, u tom autentičnom susretu sa stanovnicima naše prestonice i ulicama po kojima koračaju, srela je jednog muzičara, inače u narodu poznatog kao- Joca Ajkula. I pored mnogobrojnih lepih reči koje je uputila Beogradu, ja sam zastala kod Joce i počela da razmišljam o neobičnoj darovitosti našeg naroda da smisli nadimak za pojedince koji se naročito ističu u nekoj disciplini.
Davno sam čula da u Zaječaru postoji izvesni Darko Tanga, čovek koji se izuzetno razume u dame i njihove male modne potrebe. Za njim ne zaostaje ni Pera Degen, jedan tip iz okoline Beograda, koji je ovaj nadimak fasovao još u osnovnoj školi. Kažu da je uvek bio prilično pametan, pa otuda mu dodeliše tu etiketu, možda da se ne bi previše uobrazio.
Naravno, znate i sami da ima dosta kriminalaca čiji nadimci nadmašuju i pojedine surovosti njihove profesije, poput- Balavog, Šarenog, Bombone, Pacova, itd. Pojedini stručnjaci otkrivaju da su nadimci prestupnika, često jedini podatak koji imaju o njima. Međutim, ističu da im je taj podatak ponekad i dovoljan, jer tako lako otkriju sposobnosti onih koje jure zbog nedela koja su počinili. Mada, mi nije jasno šta zaključe o veštinama čoveka koga zovu Bombona? Da je sladak u okršaju? Ili ipak, da je najmanje sladak. Znate i čuveni običaj da svakog debelog pojedinca zovemo Mališa.
Tako je i mojoj dobroj drugarici preselo upoznavanje sa jednim momkom. I njoj je saznanje o tome kako joj dečka od milja zovu, nažalost bilo sasvim dovoljno, iako nema iskustva u kriminalistici. Privlačan, galantan, kavaljer, u gradu poznat kao- Žika dvocevka. Da li je reč o karakternoj osobini, ili dvostrukoj seksualnoj orijentaciji, nije utvrdila, ali Žiletu na kraju nisu pomogle ni silne čokolade ni parfemi.
I neke žene koje poznajem imaju nadimke za divljenje. U najuži izbor ulazi svakako jedna uzorna službenica banke, inače mama jedne moje poznanice- Goca droca (lepa žena, verujem da je ljubomora ostalih majki iz razreda presudila da je ovako nazovu, a možda tu ima i još nečeg), Luda Mira (nadimak mi ostade u pamćenju, ali priča koja iza tog stoji ne, mada se sama nameće) i tako dalje i tako bliže.
Ne zaboravimo i da pojedine gradske konkubine (u najmanju ruku) koje se pojavljuju u različitim tzv. rijaliti programima, takođe imaju karakteristična umetnička imena, po kojima možete lako da zaključite koje talente poseduju. Šta da očekujete od izvesne Mace diskrecije? Jedino ukoliko njen nadimak nije jednako tačan kao Mališin.
Sećam se da je u formularu za australijsku vizu, koji sam nekada davno popunjavala, traženo da navedem baš svoj nadimak, ako ga, podrazumeva se, posedujem. Napisala sam samo „Ljuki“, na mamino zaprepašćenje i naknadno objašnjenje da mi njeno tepanje neće pomoći da upoznam sve lepote te daleke zemlje.
Ipak, nije loše postaviti s vremena na vreme to pitanje, pravo da vam kažem. „Izvini, samo sekund, da te pitam nešto, kako si poznat u narodu, mislim, kako te zovu?“. To bi skratilo mnoge muke ovog sveta. Koliko bismo samo pomogli svima onima koji se tek upoznaju sa ljudima za koje znamo da su jezivi likovi. Trebalo bi osnovati ministarstvo za nadimke! Instituciju koja bi registrovala sve te degene, mutavce i balavce, ali i neke budale i dobrice, čisto da znamo sa kim imamo posla u svakom trenutku.
Ukoliko Pera degen eventualno čita ovu kolumnu, molim ga za oproštaj. Jasno mi je i da naš narod mnogo voli da etiketira, da ponekad sopstvenu tragediju izlije u neki podesan nadimak, koji je skoro uvek namenjen nekom drugom. Znam Pero, da tu ima mnogo nepravde. Ali, lako je nepravdu odmah uočiti.
Zato ipak smatram da bi i pre rukovanja sa nekim obavezno trebalo postaviti pitanje- kako te zovu, mislim kako si poznat u narodu? Teško da će vas onda Đura masni tako lako prevariti.
PROČITAJTE JOŠ KOLUMNI NA KALEIDOSKOP MEDIA:
Komentari