Priredila: Lela Milivojević / Naslovna foto: Aleksandar Kujučev
Povodom 40 godina od objavljivanja legendarnog prvog albuma benda Partibrejkers, Dom omladine Beograda organizuje izložbu Partibrejkers – biti samo svoj Zorice Kojić i Dragana Ambrozića, autora tradicionalnih izložbi posvećenih rokenrolu na ovim prostorima i ljudima koji su obeležili ne samo muzički život, već i vreme u kojem su živeli.
Izložba čiji dizajn potpisuje Dobrila Stevanić, biće otvorena u četvrtak, 24. aprila u 18 časova, na platou ispred Umetničkog paviljona „Cvijeta Zuzorić”, a izložene fotografije potpisuju Goranka Matić, Aleksandar Kujučev i Stanislav Milojković.

Partibrejkers, foto: Goranka Matić
Autori izložbe navode da je Partibrejkers jedna od ključnih ploča domaćeg rokenrola, rečju – autentični klasik. Trebalo je, doduše, biti veoma strpljiv dok se 1985. nije konačno pojavila u izdanju Jugotona, ali je upravo sa njom započela velika karijera grupe Partibrejkers, koja je u mnogo čemu definisala rokenrol u našim, jugoslovenskim krajevima.
Partibrejkers su nastali kao supergrupa samoniklih beogradskih genija, koji su pekli svoj zanat u underground bendovima sa prelaska iz 1970-ih u 1980-te: Goran Bulatović Manzanera za bubnjevima, Nebojša Antonijević Anton i Ljubiša Kostadinović Ljuba sa gitarama o pasu, kao i verovatno najupečatljiviji regionalni frontmen ikada – Zoran Kostić Cane. U narednim dekadama, njihova energija originalnih desperadosa rokenrola, šibala je neumorno preko svih ograničenja, utemeljivši jednom za svagda zvučnu revoluciju koja deluje apsolutno van svakog poznatog reda i zakona. Ako su uopšte i imali neke poznate preteče, bili su to, bez ikakve sumnje, samo Zoran Miščević i njegove Siluete.

Foto: Aleksandar Kujučev
Partibrejkers su od samog svog nastanka instinktivno osetili kako u jugoslovenskom društvu – obezglavljenom nakon silaska Josipa Broza Tita sa istorijske scene, te samim tim prepuštenom raznoraznim posledičnim nedaćama – tinejdžeri i dalje tragaju za sobom, zaljubljuju se, bivaju odbačeni i odbacuju, doživljavaju nadrealne trenutke na ulici, svoju gubitničku sudbinu vide kao kobni udes na koji se više ne može uticati, usamljeni su u svojoj potrazi za voljenom, osećaju se kao stranci među prolaznicima u gradu, ali su svesni i svoje moći koja potiče od žudnje, mistike noći ili životnih preokreta koji se odigravaju u jednoj električnoj sekundi. Ovaj bend progovorio je zato u ime svih tih mladih, koji su samo tražili način da oblikuju svoj put u život, mimo bilo kakvog diktata.
Praktično svaka pesma sa albuma Partibrejkers deo je rokenrol mitologije, doživljene na srpskom i prenesene po prvi put u naše gradove. To je ploča kojom je čisti rokenrol konačno postao deo ovdašnje kulture, da zauvek takav ostane i postane deo svetskog rokenrola, a ne lokalna kopija niske uverljivosti. Kao otelotvorenje večnog mladalačkog nemira i nezadovoljstva, ova ploča momentalno je postala generacijski kult u nekadašnjoj SFRJ. Zapravo je do nje i od nje ustanovljeno računanje stare i nove ere u poimanju onog što zaista jeste rok muzika – muzika slobode, nepristajanja da nekom služiš, hrabrosti da se suprotstaviš svim budućim hipnotisanim gomilama koje glume život i ponavljaju naučene pokrete u kompromisnoj igri svakodnevice.
Ovom izložbom želeli smo da ovekovečimo jedan veliki bend koji je oduvek bio silovito oličenje životnosti rokenrola. Grupu koja je rokenrolu dala razlog i pravo da postoji u našoj sredini. Jer, Partibrejkersi su za večnost, navode autori Zorica Kojić i Dragan Ambrozić koji već petu godinu zaredom podsećaju na važne trenutke u istoriji rok muzike na ovim prostorima.
PROČITAJTE I:
MAGI KAO SEĆANJE NA HARIZMATIČNI BEOGRAD
EKSKLUZIVNO: STIVEN ŠAPIRO O DEJVIDU BOUVIJU - FOTOGRAF SA VRHA SVETA
MILAN MLADENOVIĆ - KAO DA JE BILO NEKAD
MEKASLIN, INTERVJU - BOUVI JE DAO DUBLJU DIMENZIJU
Svi sadržaji na portalu magazina Kaleidoskop media su besplatni, a sajt se finansira isključivo donacijama čitalaca i prijatelja.
Podržite rad našeg magazina OVDE





















































Komentari