Kaleidoskop media / Foto: Vukica Mikača Lovren
Kulturni centar Beograda otvara poslednje izdanje izložbi za 2019. godinu u sva tri galerijska prostora u četvrtak 5. decembra sa početkom u 19.00 časova. U Galeriji ARTGET, Trg republike 5 /I, posetioce očekuje izložba Vukice Mikače Lovren, PROMENADA ̶ RETROSPEKCIJA, portreti umetnika.
Ne samo da slika treba da liči na model nego i model treba da liči na svoju sliku – ovo bi ukratko mogla biti srž „scenskih“ portreta likovne umetnice Vukice Mikače Lovren. Samo uslovno rečeno scenskih, jer ove fotografije nisu nastale na sceni, osim u retkim slučajevima, kao na primer „gospođe ministarke“ Radmile Živković ili Momčila Bajagića Bajage, koja ujedno označava i početak fotografske karijere Vukice Mikače.
Foto: Vukica Mikača Lovren / Đurđija Cvetić, glumica
Kreirane su izvan scene, korišćenjem kostima, šminke i rekvizita u nameri da se prikaže protagonist/kinja a ne junak/inja. Teatarski rekviziti služe samo da se realizuje fotografija koja najvernije odslikava portretisanog – bio on glumac, muzičar, slikar, pisac…
Foto: Vukica Mikača Lovren / Tanja Bošković, glumica
Je li došao trenutak da se ponovi da je sa mnogih aspekata – dokumentarnog, estetskog, grafičkog, semantičkog – lice bilo i ostalo najvažniji sadržaj u očima majstora? Možda i najteži sadržaj – i u tome leži njegova neiscrpna privlačnost od prvog poznatog portreta gravera Žan Batista Konstana, poznatog kao „Monsieur Huet“, koji je 1838. snimio Luj Dager.
Foto: Vukica Mikača Lovren / Ivana i Stevo Žigon, glumci
Fascinirana svetlom, posebno prirodnim, ekskluzivnošću kostima, čarolijom scene, Mikača svoje junake „tretira“ tako što počinje posmatranjem kreacije na sceni, a proces sagledavanja stvarnog lika koji izbija iz scenskog završava u svojoj koreografiji.
Foto: Vukica Mikača Lovren / Svetlana Ceca Bojković, glumica
Trideset osam njenih fotografija, premijerno izloženih u „Artgetu“, od kojih je većina i prvi put pred beogradskom publikom, pod naslovom „Promenada ̶ Retrospekcija“ (smislila ga je sama autorka tragajući za najboljim terminom koji ilustruje izbor iz opusa stvaranog četrdeset godina), svedoče o potrazi za motivom koji je navodi da širom otvori oči i u dijalektičkom sadejstvu scenskog privida i ličnog prikaza prepozna trenutak kada se oni pretapaju jedan u drugi.
Foto: Vukica Mikača Lovren / Slađana Milošević, pevačica
Koliko li trzaja iz sna i napregnutih sati danju treba fotografkinji da nas uveri da rezultat/delo nije slučaj nego upravo pomenuta dijalektika, u kojoj se, usput, krije i polazište jednog drugačijeg ciklusa fotografija – „Ogledala“, kao ezoteričnog simbola spiritualne refleksije podstaknute znatiželjom i smelošću umetnice da se okrene astralnoj energiji.
Foto: Vukica Mikača Lovren / Olja Ivanjicki, slikarka
„Istina je da pravog fotografa i dobrog psihologa, koji vidi više od drugih, ne mogu da zavaraju maske, veštačke trepavice… Važna je i plemenitost. Bezobrazluk i bahatost daju loš rezultat“, smatra Vukica Mikača,primećujući da „fotografisanjem ličnosti fotograf u stvari fotografiše samog sebe. Upravo zbog toga, svaki fotograf dobija različit rezultat.“
Foto: Vukica Mikača Lovren / Maja Odžaklijevska, pevačica
Rečima Danijela Masklea: „Ljudsko lice mora da se oseti, voli, obožava… ne istražuje!… Tada će varnica zaiskriti iz dva pola: pozitivnog pola, modela; negativnog pola, fotografa. I u tom poretku… naklonost, razumevanje izbiće iz milovanja dva pogleda, i fotografa i modela, svaki prelazeći pola puta približiće se jedan drugom, ući u komunikaciju i sjediniti se, unutar te male sobe, crne, mistične i magične, gde će se iz njihovog susreta roditi slika… Čin poznanstva biće zamenjen činom ljubavi…“ (Daniel Masclet, Réflexion sur le portrait en photographie (Razmišljanja o portretu u fotografiji), Photorevue, 1980, 129).
Svi sadržaji na portalu magazina Kaleidoskop media su besplatni, a sajt se finansira isključivo donacijama čitalaca i prijatelja.
Podržite rad našeg magazina OVDE.
PROČITAJTE I:
DUH BEOGRAĐANA KROZ KAMERU SVENA MARKVARTA
HARI BENSON: NISAM BIO ROKENROL FOTOGRAF
Komentari