Kaleidoskop media
Osnivačica i direktorka kultnog Centra za kulturnu dekontaminaciju, dramaturškinja u više pozorišta u Beogradu, Zenici, Splitu, Skoplju, Ljubljani, Subotici, Prištini i Podgorici, osnivačica beogradskog teatra Nova osećajnost, učesnica pokreta KPGT, umetnička direktorka Beogradskog dramskog pozorišta, članica Beogradskog kluba nezavisnih intelektualaca Borka Pavićević preminula je pre tačno godinu dana.
Centar za kulturnu dekontaminaciju danas je kao sećanje na Borku, kao trajanje i u slavu života najavio sadnju drveta-
"Kao što verujemo i za mnoge prijatelje, saradnike i poštovaoce, ova godišnjica, zapravo nedostatak koji ona obeležava, očitava se u svakodnevnom radu „bez, bez“ i nije kalendarska pojava", poručili su iz CZKD. Od danas u 18 časova, nakon rituala sađenja drveta, u Centru će rasti i smokva.
„Zima je jaka, velika, noć tamna, duga kao tunel u kome, usred mraka, ne sija zvezda petokraka. Na nebu mesec, hladan, oblaci plove, senke duge i pitanje čije su, ko je na kraju senke duge. Samo su mačke počele svoju februarsku modu erotske prirode. Sve ostalo stoji, sleđeno i čeka. Na kraj ili „na krik gnevnog negodovanja koji se razleže sa svih strana“ (Bihner, Dantonova smrt). Iznenada, u snu, smokve. Nabrekle u lišću vinove loze. Znam i zašto.“ (Borka Pavićević, „Smokve“, VREME, 15. februar 1993. godine).
Rođena je 1947. godine u Kotoru u Crnoj Gori. U Ateljeu 212, u dramaturškom odeljenju, radila je deset godina (1970-1981), a u Bitefu 20 godina. Bila je dramaturg i u pozorištima u Zenici, Splitu, Skoplju, Ljubljani, Subotici i Beogradu (1978 – 1991).
Osnivač je teatra Nova osećajnost u staroj beogradskoj Pivari (1981). Bila je učesnica pokreta KPGT (Kazalište, pozorište, gledališče, teatar, 1984-1991). Bila je umetnička direktorka Beogradskog dramskog pozorišta, a smenjena je 1993. godine zbog političkog i javnog delovanja. Bila je učesnica civilnog pokreta otpora (1991.) i članica Beogradskog kruga – udruženja slobodnih intelektualaca od osnivanja.
Od 1991. godine učestvovala je u mnogobrojnim antiratnim akcijama u Beogradu i drugim jugoslovenskim gradovima, u saradnji sa jugoslovenskim organizacijama koje su se zalagale za demokratizaciju i razvoj civilnog društva u Srbiji i regionu.
Dobitnica je nagrade Hirošima fondacije za mir i kulturu 2004; nagrade “Ruts” Evropske kulturne fondacije za 2009. godinu, nagrade “Osvajanje slobode” Fonda “Maja Maršićević Tasić” 2005. godine. Nosilac je francuskog Ordena legije časti od 2002. godine.
Kako je govorila Borka Pavićević / BBC na srpskom
O srbomrscima: „Od ljudi sa spiska može da se napravi odlična vlada." - Borka Pavićević 2014. o spisku „30 najvećih srbomrzaca i izdajnika među javnim ličnostima" koji je sastavio SNP „Naši"
O Hristu, ženama i homoseksualcima: „Oni koji u izložbi Ecce homo vide problem zapravo jesu fariseji koji su prodali Hrista." - 2012. o izložbi slika Elizabet Olson Valin, na kojima je Isus Hristos predstavljen u ženskoj odeći, u društvu transseksualca, homoseksualaca, a koju je obezbeđivalo 2.000 policajaca
O Prištini i Ustavu: „Kad sam srela Dinkića na nekom prijemu, i on je pitao zašto se nekim od nas ne dopada Ustav, ja sam rekla - idite deset dana u Prištinu, i nemojte da idete vau-vau Gračanica i sve one posebne posete, budite, posmatrajte oko sebe i onda napišite taj Ustav"
O Srbima, Hrvatima i Muslimanima i ratnom novcu: „Dok smo devedesetih slušali priče o Srbima, Hrvatima, Muslimanima, Svetom Savi, Crkvi, Kosovu, ovom i onom, a imali smo [ratnu] tranziciju eksproprijacije socijalističke imovine. A onda se [posle dvehiljadite] bez zaključenja rata, bez podvlačenja crte, ušlo u tranziciju. U privatizaciju su ušli ljudi koji su imali ratni novac. Tačnije, što nisi pobio, tad si kupio"
O Srbiji i Kosovu: Na pitanje Siniše Kovačevića „da li je Priština u Srbiji", 2008. u emisiji „Utisak nedelje" odgovara - „To je virtualno pitanje"
PROČITAJTE I:
Komentari