Razgovarala: Gordana Tadić / Foto: Aleksandrija Ajduković
Kompanija Epson je na ovogodišnjem Međunarodnom sajmu grafičke, papirne i kreativne industrije Grafima prikazala veliki broj noviteta kada su u pitanju proizvodi namenjeni industrijskoj upotrebi i poslovnim korisnicima.
Osim najnovijih tehnologija, posetioci Epsonovog štanda bili su u prilici da se uvere i u primenjivi aspekt grafičke industrije, u vidu izloženih kreacija grafičke dizajnerke Ivane Radenković Baćković, koja je svoje radove proizvela upravo uz pomoć Epsonovih uređaja.
Ivana je prošla sve izazove jednog dizajnera, bavila se različitiom oblastima dizajna i arhitekture. Dizajnirala je u Kopenhagenu i Njujorku, Beograd joj je ipak na srcu i neprekidna inspiracija.
O potpuno jedinstvenoj saradnji sa kompanijom Epson i zajedničkom nastupu na Grafima sajmu za koji je Ivana kreirala jedinstvene komade nameštaja, zavesa, tapeta, lustera i drugih dekorativnih elemenata odštampanih na vrhunskim Epson štampačima za sublimaciju boja razgovaram sa Ivanom Radenković Baćković.
Tvoj dizajn je veoma živ i stiče se utisak da sa velikom lakoćom dolaziš do rešenja? Da li je to zaista tako?
Zapravo i jeste. Dizajn ili ilustracija je put da načinim stvarnim moja razmišljanja, poglede, pohvale ili kritike na mesta, ljude situacije u kojima se nalazim svakodnevno. Moj vid konverzacije koju delim.
Da li ti je Beograd primarna inspiracija?
Možda u početku, kao grad u kome živim. Moje prve autorske kolekcije jesu momenti Beograda i rađene su za Beoizlog, Kulturnog centra Beograda, sa kojim sarađujem, sad već skoro 10 godina i gde se trenutno prodaju tri moje kolekcije proizvoda, ali tokom godina crtala sam i proizvodila autorske kolekcije proizvoda i za druge gradove, meni bliske, čije momente dobro poznajem i prepoznajem, a danas sve pod jednim nazivom Cities-flaying souvenirs.
Na tvojim suvenirima vidimo i Nikolu Teslu, Ivu Andrića?
Tesla-Master of the Light, je nastao kao moj podsetnik na lik i delo genija. Namerno sam zadržala originalan lik i dodala lični pečat kao ilustrativni momenat. Zapravo to i nije bilo rađeno za širu publiku, već kao deo jednog projekta, a ispalo je da se sad prodaje i u Njujorku. Njegova popularnost tamo je neverovatna.
Primenjeni dizajn je prijemčiv široj publici. Kakav ukus ima naš narod?
Mislim da je danas kupac u Srbiji potcenjen, istina, mi do skoro nismo ni imali edukovanog kupca, sad to više nije slučaj, ali ponuda, plasman, ostali su u starim okvirima… po meni, tu ima dosta mesta za dizajn i dizajnere.
Kako dolaziš do poslova ili oni sada već sami pronalaze tebe?
Teško da ikad radim jedan posao. Uvek je to par njih i više grupa ljudi. Da, sad oni "nalaze" mene. Može se reći da je linija koju guram sa mojim brendom Two birds jedna priča, ali okolnosti, situacije, ljudi na koje nailazim radeći tu, vode i u neke druge autorske projekte. Poslednja dva, Wall of art u Institutu servantes i Epson Grafima, mogu reci da su bili čista uživancija.
Kako je tekla saradnja sa Epsonom i šta ti je novo ona donela?
Uvek biram projekte gde mogu nesto da naučim. Ovde je to bio jedan potpuno nov pristup u produkciji i tehnologiji. Pored toga volim da mešam energije na projektima, sa ljudima iz Epsona bilo je sjajno od starta, nekako mi je već na prvom sastanku iskočila sličica dizajna koji bi trebao da prati njihovu priču.
Da li si uspela da realizuješ sve ideje sa Epsonom u pripremi ovogodišnjeg Grafima sajma?
Da, iako rok je bio kratak. Nestrpljivi smo bili da vidimo krajnje rešenje, i moram reći da su svi aktivno učestvovali do kraja projekta. Sam dizajn za Grafimu je negde nastavio i produbio priču koju je počela Jelena Blečić prošle godine, a opet mislim da ostavlja prostora i za nekog novog sledeće godine.
Kako se izboriti za svoje mesto u vreme hiperprodukcije svega?
Emocijom. Toga nema i tek neće biti. Pročitala sam da će za pet godina sve biti manje više automatizovano. Odnosno, da ćete biti srećni ukoliko budete mogli sami otvoriti frižider. Sve se pretvara u data (podatak) svet... Miks emocija i tehnologije može biti dobra kombinacija u finoj meri, a to je bila i moja ideja za Epson.
Može li marketing nekoga da lansira i ostavi u zenitu, čak i ako nema talenta?
To je pitanje šta i koliko neko želi. Meni je bilo važno da moj dizajn ide ispred. Nisam ni znala koliko ljudi vole moje stvari u Beoizlogu dok nisam pokrenula sopstvenu priču. Mnogo ljudi mi je reklo da ne poznaje mene, ali zna moj rukopis/ilustraciju. Volim svog kupca, mnoge sam upoznala, jako interesantni ljudi, u planu mi je da napravim nekakvu promociju, mada ne volim baš tu reč, više kao žurku za prijatelje, kupce, partnere, da povežem radove i autora na zanimljiv način. Mnogo dizajnera nema taj lični PR, nisam ni ja radila mnogo na tome, sad me to veseli.
Odakle dolazi toplina i ta neka putena mekoća u izrazu, koji je istovremeno i moderan i rustičan, i pop-artovski i bajkovit?
Hvala za opis. Zar to ne opisuje i trenutke u životu? Ljudi i život su moja inspiracija, volim da budem dizajner, volim da razmišljam o ideji, dajem joj oblike, uživam u svim fazama nastanka bilo proizvoda, bilo nekakve prostorne dizajn intervencije. Sve je to oblak energije koji se ili prepozna ili ne. Da, često dobijam komentar da moj dizajn deluje slobodno, lako, duhovito, a opet i emotivno u isto vreme i mislim da te njegove aspekte ljudi negde nesvesno prepoznaju. Kako je dosta projekata koji izlaze iz domena samog grafičkog dizajna, ilustracije ili product dizajna i šire se na prostor oko sebe, uvek mi je želja da se posmatrač ili kupac tu oseća kao aktivni učesnik specificnog trenutka, da je i on sam na pravom mestu u pravo vreme i da mu je tu fino. To smo napravili i sa dizajnom za Epson ove godine na Grafimi i mislim da ste i sami to mogli da osetite, ako ne grešim.
PROČITAJTE I:
STIV AVERIL, INTERVJU - UZBUDLJIVA SARADNJA SA U2
GOJKO VARDA: ŠEZDESET GODINA DIZAJNA
Komentari
Bravo Ivana!