Od početka vanrednog stanja, Združena akcija "Krov nad glavom" se zbog privremenog prestanka rada izvršitelja, a samim tim i prestanka prinudnih iseljenja, čija sprečavanja su bila njena primarna aktivnost, reorganizovala da odgovori na potrebe najugroženijih članova društva, koji su tokom krize dodatno osiromašili, te bili praktično ostavljeni da gladuju.
Sav novac sa svojih računa, prethodno prikupljen putem donacija, Združena akcija je razdelila siromašnima u vidu paketa s hranom i higijenom, a kada je pokrenuta kampanja na društvenim mrežama, podrška sugrađana u novcu, robi i volonterskom radu je eksplodirala – za mesec i po dana skupljeno je oko 18.000 evra i gotovo sve je i potrošeno u istom periodu. Borbu protiv siromaštva volonteri Združene akcije "Krov nad glavom" vodili su na tri fronta:
- Pomoć beskućnicima: redovno dostavljanje toplih obroka i higijenske opreme svaki dan kada ne traje policijski čas, tokom mesec i po dana; obroke su donirale ketering firme Agape i Solidarne kuhinje.
- Dostavljanje paketa hrane i higijene siromašnim porodicama koje imaju dom, ali su došle na ivicu gladi; do sada je pakete dobilo oko 1.550 ljudi u Beogradu, Subotici i Novom Sadu.
- Istraživanje o siromaštvu tokom krize telefonskim putem, a uskoro će ankete biti sprovođene na terenu i onlajn.
Beskućnica Anđelka
Anđelka je radila u Kliničkom centru kao medicinska sestra na ortopediji. Razbolela se i stanje se pogoršalo naglo - dobila je težak oblik multiple skleroze. Otišla je na bolovanje i kako nije mogla zbog zdravstvenog stanja da se vrati na posao dobila je otkaz. Penziju je dobila sa zakašnjenjem, a u međuvremenu nije više mogla da i vraća rate kredita i izvršitelji su joj oduzeli kuću. Na ulici je 4 godine.
"Ja sam par godina radila kod jednog čoveka bez dinara. Živela sam kod njega na stepeništu i u hodniku. On nije imao struju i vodu, isključili su mu. Pomagala sam da čistim dvorište, hodnik, da idem kod lekara i u apoteku. To kad sam videla koliko mi nije plaćano...strašno. I sada u ovako teškom trenutku, kada je krenuo virus, policijski čas, on me izbacio.
Sad bih mogla da radim nešto lakše, ja imam više autoimunih bolesti, i anemiju i bolest kičme. Vid mi je teško oštećen. Trebalo je da idem u bolnicu da legnem, ali zbog ovog virusa nisu hteli da me prime. Teška oboljenja imam, i sada ako bih se opet starala o nekom, ako je neko puniji ili nepokretan bilo bi mi teško. Neizvodljivo mi je više da se bavim nečijom negom.
Sad spavam u čamcu...sada su mnogo hladne noći. Ja se plašim da ne dobijem upalu pluća, to je sad sa ovim virusom kontraindikativno. Zato sam sada ovde na ćošku (u Nušićevoj)... I šta da radim?"
Da li je neko ko je negovao druge zaslužio da u starosti i bolesti ovako živi? Združena akcija "Krov nad glavom" je pokrenula inicijativu da Anđelka bude zbrinuta. Na poziv su se odazvale dve sugrađanke. Jedna je ponudila staru kuću u Petrovcu kod Kragujevca, a vlasnica jednog privatnog doma za stare - smeštaj i negu u njemu. Da bi se smestila u domu, neophodno je bilo i testiranje na koronu, u čemu smo joj takođe pomogli.
Neposedovanje lične karte velika prepreka u ostvarivanju prava
Većina beskućnika nema lična dokumenta i zbog toga gotovo nikako ne mogu da ostvare pravo na lečenje ili novčanu socijalnu pomoć. Tokom epidemije ovaj problem postao je još izraženiji, jer su javne službe bile zatvorene, ili su radile u smanjenom kapacitetu. Beskućnici sa ozbiljnim zdravstvenim problemima nisu mogli da odu na preglede u jeku zaraze.
Sada kada je vanredno stanje zvanično ukinuto, Združena akcija se trudi se da reši i ovaj problem– beskućniku poreklom iz Varvarina obezbedili su novac za put i administrativne takse za vađenje lične karte, koja mu je neophodna da bi u lokalnom Centru za socijalni rad ostvario pravo na naknadu od 10.000 dinara mesečno. U saradnji sa udruženjem ADRA volonteri pokušavaju da omoguće čoveku iz Bojnika da uradi isto da bi ostvario pravo na obećanu jednokratnu pomoć od države od 100 evra. Cilj je da pomognu svim beskućnicima koje su upoznali u vreme trajanja vanrednog stanja, dok su delili hranu i higijenu, da izvade lična dokumenta.
Svratište za bezdomne
Tokom proleća i leta beskućnici najčešće uspevaju da nabave sebi hranu, ali im je znatno komplikovanije da se staraju o ličnoj higijeni. Pranje odeće je problem i zato oni, najčešće, jednokratno nose odeću do koje dođu, i bace je čim se previše uprlja. Kroz razgovore volonteri su shvatili da bi im od velike pomoći bilo mesto na kome mogu da operu svoje stvari, istuširaju se i dođu do osnovne medicinske opreme kao što je gaza, alkohol za rane, lekovi.
Stoga će u narednom periodu tim za beskućnike "Krova nad glavom" raditi na prilagođavanju nekog prostora u svratište za bezdomne. Da li će to biti skvotiran prostor ili će socijalne institucije stati iza ovog projekta, isključivo je odluka i domen nadležnih službi i same države. Za početak, svratište ne bi imalo sobe za stanovanje (ali bi imalo dnevni boravak), jer je to trenutno izvan naših resursa.
Državna stanogradnja za beskućnike
Primarni dugoročan cilj "Krova nad glavom" jeste trajno zbrinjavanje svih osoba koje nemaju svoj dom, počevši od najugroženijih. Teret krize, makar kada su u pitanju beskućnici, do sada je većim delom podnelo šire društvo samoorganizovanim inicijativama poput njihove, a ne država koja bi načelno trebalo da brine o svim svojim građanima.
Siromašni ljudi, radnici i studenti odvojili su od svog vremena i novca kako bi se pomoglo beskućnicima u Beogradu, a neki su ponudili čak i sopstvene kuće koje ne koriste. Ipak, jasno je da se ne može za svakog od oko 20.000 beskućnika u Srbiji problem rešiti na taj način, te da trajno rešenje za veliki broj ljudi može da obezbedi samo država.
Združena akcija "Krov nad glavom" je u martu Timu za smanjenje siromaštva pri Vladi Srbije uputili sledeće zahteve:
- Izdvajanje 200 miliona evra na period od tri godine za državnu stanogradnju 20.000 stambenih jedinica i otkup seoskih domaćinstava za beskućnike.
- Sve lokalne samouprave da opredele deo budžeta za prehranu i smeštaj beskućnika na svojoj teritoriji, do izgradnje stanova ili otkupa domaćinstva.
Državnom vrhu su upućeni i zahtevi o hitnim kriznim merama, ali su oni bili ignorisani tokom vanrednog stanja. Združena akcija podseća da neće zaboraviti da je tokom epidemije COVID-19:
- beskućnicima bio uskraćen pristup pijaćoj vodi zbog zatvaranja javnih česmi i toaleta
- da su ih odbijali za tuširanje u Centru za odrasle u Kumodraškoj
- da nije dopremljen nijedan paket pomoći iz robnih rezervi za ljude koji žive na ulici
- da je vojska bila angažovana da protiv virusa paradira sa dugim cevima po ulicama, umesto da raznosi robu najugroženijima
Imati svoj dom preduslov je dobrog života
"Krov nad glavom" ponovo počinje sa odbranom iseljenja na terenu, jer je izostala suštinska promena socijalne politike kada su u pitanju izvršni postupci. I dalje je moguće da neko izgubi stan vredan 90.000 evra zbog duga od 6.000 evra (kao što se desilo porodici Havatmi), da zaštićeni stanari ne dobiju alternativni smeštaj ako budu iseljeni zbog restitucije (što se desilo porodici Petrović), da zbog interesa opštinskih funkcionera samohrana majka sa sinom bude izbačena iz javnog prostora u kome je pored stanovanja i radila (što se desilo Julijani Terek), kao i da zbog zelenaškog duga policija asistira zelenašu protiv starice i njenog bolesnog sina (što se desilo porodici Jovčić).
Epidemija je, kao nikada pre, razotkrila koliko je važno imati svoj krov nad glavom, redovna primanja usklađena sa potrošačkom korpom i pristup besplatnoj zdravstvenoj nezi. Siromašni ljudi, su se zbog policijskog časa i zabrane rada u raznim sektorima privrede, suočili su sa još dubljim siromaštvom, a otpušteni i nezaposleni podstanari došli su na mesec-dva od izbacivanja na ulicu.
Imati svoj dom - siguran životni prostor, topao, čist, sa dovoljno hrane, pristupom vodi, struji i internetu, koji delimo sa dragim ljudima – predstavlja razliku između bolesti i zdravlja, života i smrti. U narednim decenijama, globalno zagrevanje i veće ekonomsko umrežavanje učiniće naše i sva druga društva sveta osetljivijim na potrese u vidu virusnih i bakterijskih epidemija, suša, poplava i gladi.
- Da bismo se adekvatno suočili sa ovim izazovima, potrebno je da svaki čovek ima zadovoljene osnovne životne potrebe, a da država ulaže dodatno u formiranje kriznih robnih rezervi i brzih rešenja za preseljenje većih grupa ukoliko dođe do prirodnih nepogoda. Kriza je takođe jasno pokazala da su mere štednje na socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, kao i javnom obrazovanju i nauci, učinile da budemo potpuno nespremni da se sa njom nosimo. Glavna ekonomska pouka koju moramo izvući iz ove krize je da mere štednje ne služe našoj dobrobiti i da nas zapravo oslabljuju da se kao društvo nosimo sa ozbiljnim nedaćima, poručuju iz Združene akcije.
Kriza je pokazala da ceo sistem može i mora da stane. Ako je rad privatnih izvršitelja a time i prisilna iseljenja zaustavljen za vreme krize, koji su razlozi da se po završetku vanrednog stanja ne nastavi sa istom praksom? Da li je izvan naše političke imaginacije svet u kome i po prestanku vanrednog stanja ovakve mere opstaju, protivno kapitalističkoj logici države i kriminalnom radu pojedinaca?
"Krov nad glavom" će se i nakon krize boriti za to da svi beskućnici budu zbrinuti, da svi podstanari dobiju sopstveni životni prostor, kao i da niko nikad više ne izgubi svoj dom. Život svakome, siromaštvo nikome!
Broj za donacije
Udruženje građana ZA KROV
Dinarski račun: 205 - 0000000263391 - 77
Devizni račun: 0070800050225
IBAN: RS35205007080005022588.
PayPal: zakrovnadglavom@gmail.com
PROČITAJTE I:
VALJEVO: NIKO NE ZASLUŽUJE DA BUDE GLADAN
Svi sadržaji na portalu magazina Kaleidoskop media su besplatni, a sajt se finansira isključivo donacijama čitalaca i prijatelja.
Podržite rad našeg magazina OVDE
Komentari