Piše: Gordana Tadić / Foto: Vesna Stevanović Raković
Ima nešto čudesno u Valjevu, čime su pokoljenja Valjevaca ponosna. Nešto što čistotom opisuje taj gospodski grad na Kolubari. To čudesno jeste reka, ali ne Kolubara, koja je kroz istoriju odigrala ključnu ulogu u životima Valjevaca. Ta čudesna reč koju Valjevci obožavaju jeste Gradac.
Smaragdni biser Valjeva i Zapadne Srbije, reka Gradac, dugačka 28 kilometara proglašena je najčistijom rekom u Srbiji, a smatra se i jednom od najčistijih reka u Evropi. Ona je izvor života za Valjevce koji piju najčistiju vodu. U prilog tome govori činjenica da u ovoj reci žive pastrmka i vidra.
Generacije Valjevaca sa nesmanjenom strašću vole svoje četiri reke, a jednu od njih posebno. Kolubaru čine Jablanica i Obnica koje se nadomak Valjeva spajaju, te tako Kolubara od Valjeva teče dalje prema Savi. U Kolubaru se uliva i reka Gradac i to u samom gradu.
Nestvarne prirode i lepote Gradac tako čini da Valjevo praktično do centra grada ima oazu kojom je darovan retko koji grad. A od centra Valjeva do skoro nedirnute prirode samo je petnaestak minuta hoda, gde se čovek odmah oseti kao da je i sam deo prirode.
Uz huk reke, dalje uzvodno ka izvoru nižu se biser do bisera – od kristalno čiste vode (koja može da se pije!), zelenila skoro divlje lepote, vodenica, pećina, manastira...
Gradac je sam po sebi veoma specifična reka (kao i sami Valjevci), jer se od svog izvorišta i putem čitavog toka različito ponaša.
Izvire u podnožju planine Povlen, najveće u nizu valjevskih planina, da bi nakon nekoliko kilometara ponirala i ponovo izbijala na površinu. Nastaje na mestu gde se sastavljaju Bukovska reka i Zabava, pa odatle, sve do ušća u reku Kolubaru, teče kroz klisurasti krajolik u dužini od 28 kilometara.
Sam kanjon reke, koji je usecan kroz vekove, dug je 22.7 kilometara i predstavlja pravu avanturu. Posebno su interesantna vrela ove reke koja se nižu čitavim njenim tokom.
Kanjon reke Gradac, jednim delom nacionalni park je impozantno remek-delo prirode. U ovih 22.7 kilometara smestilo se preko sedamdeset pećina za koje se pouzdano zna, čime se ne mogu podičiti ni mnogo veće reke.
Degurićka pećina prednjači u odnosu na druge dužinom svojih hodnika, veličinom, a posebno lepotom pećinskog nakita. U blizini pećine je istoimeno selo, a nadomak sela je brana koja pored svoje svrhe, predstavlja i omiljeno kupalište Valjevaca.
Smatra se da je ovo područje bilo dom čoveku još odpraistorije, a tragovi koji su ovdenađeni vode nas čak do paleolita. Pored toga, bilo je stanovništva i u antičkom dobu, kao i u srednjem veku, a otkriveno je mnoštvo kelija-isposnica.
U gornjem toku reke smeštena su dva bisera srpske duhovnosti – manastiri Ćelije i Lelić.
Ženski manastir Ćelije zadužbina je kralja Dragutina Nemanjića, iz 13. veka. Ovaj manastir je bio dom čuvenom duhovniku i iscelitelju, Avi Justinu Popoviću, kome veliki broj namernika i danas dolazi da se pokloni, jer je Ava Justin upravo ovde sahranjen u manastirskoj porti.
Drugi pravoslavni biser i veliki duhovni centar na litici iznad kanjona reke Gradac, a na 11-om kilometru od Valjeva je manastir Lelić.
Zadužbina velikog duhovnika i sveca, vladike Nikolaja Velimirovića je prelepa crkva sagrađena u moravskom stilu, kombinovanjem kamena, cigle i sige, što posebno doprinosi njenom šarmu.
Sva lepota reke Gradac teško se može opisati rečima. Valjevci ljubomorno čuvaju svoj biser - reku od koje čak i u vrelim letnjim mesecima noge pretrnu od hladnoće kada se u nju zagazi. Nebrojeno mnogo generacija Valjevaca se upravo na Gracu očeličilo.
I jedna dokazana istina - ko jednom zagazi, okupa se ili popije malo vode sa ove studene reke uvek joj se vraća.
Topli letnji dani su idealna prilika za izlet do Valjeva i čudesne reke, smeštenih na samo 100 kilometara od Beograda.
PROČITAJTE JOŠ:
FLORES: KOMODO ZMAJEVI I RITUALNO BIČEVANJE
MAČU PIKČU - MAGIJA NAPUŠTENOG GRADA
Komentari
Bravo, Gordana!