film/30.01.2025.

Rajko Grlić:S ljubomorom gledam na Srbiju

Vesna Lalić

Autor fotografije:

Razgovarao: Milojko Božović / Naslovna foto: Vesna Lalić

Jedan od najvećih savremenih reditelja na ovim našim prostorima za Kaleidoskop media govori o Srbiji, Hrvatskoj, Americi, novim filmovima koje sprema i otkriva da će možda prvi put u radu koristiti pomoć veštačke inteligencije.

Teško je rođenog Zagrepčanina (Zagrepčaneca kako on veli) Rajka Grlića (1947) ne nazvati našim autorom, pogotovo ako su vam jedan deo života obeležila kultna ostvarenja poput verovatno najveće serije o Beogradu "Grlom u jagode", na kojoj je svom doživotnom prijatelju Srđanu Điđi Karanoviću pomagao u pisanju scenarija. Potom su došli njegovi filmovi "Bravo Maestro, "Samo jednom se ljubi", "Za sreću je potrebno troje", "U raljama života", "Čaruga", "Karaula", "Neka ostane među nama", "Ustav Republike Hrvatske"...

Rajko Grlić na snimanju filma Svemu dođe kraj, foto: arhiva Interfilma

Rajko već dugo radi kao profesor filmske režije na Univerzitetu Ohajo u Americi. O svom životu pre i posle odluke da ode tamo sjajno je pisao u knjizi za sladokusce "Neispričane priče", koja je i kod nas izašla u drugom dopunjenom izdanju.

Iz Amerike, ponovo Trampove, nam se i javio...

"Još uvijek predajem", kaže.

Vi ste i poslovno i porodično vezani za Ameriku skoro četiri decenije, koliko se ona promenila za to vreme? Da li je i dalje "zemlja snova"?

- Najbolje na Americi je to da ju je teško generalizirati. A to naravno manje više svi stalno rade. To je tri stotine miliona vrlo različitih individualaca. A da se zemlja od našeg dolaska promijenila to je dosta lako zaključiti. Pogotovo ovim sirovim "trumpizmom" koji je bio i koji se vratio u još strašnijem obliku. Ali boravak ovdje nas je naučio da se klatno, kada ode tako daleko na jednu stranu uvijek, prije ili kasnije, zanjiše na drugu stranu.

Vaš poslednji film, koji smo premijerno gledali prošle godine, zove se "Svemu dođe kraj", da li, ipak, spremate nešto novo ili je to bila i simbolična poruka?

Ja sam od onih koji nakon svakog filma kaže da je zadnji, jer ne vjeruje da će ikada više sakupiti snage da krene na čitav taj mukotrpni put. A onda se nakon par mjeseci probudim u panici jer shvaćam da ako stanen tu moju staru olinjalu mašinu više nikada neću moći pokrenuti. Ukratko da, pripremam, jedan mali kratki da ne zaboravim kako se to radi, a onda jedan puno veći, naravno ako se dogodi.

Živko Anočić, Jelena Đokic i Rajko Grlić, foto: arhiva Interfilma

Da li ste razmišljali o pomoći veštačke inteligencije (AI) ? Da li ste do sada koristili ChatGPT ili nešto slično u radu na scenariju, tokom snimanja filma ili makar iz puke radoznalosti?

- Ne, do sada nisam. Ali neki dan sam od producenta s kojim pripremam kratki film čuo prijedlog da jedan mali segment tog filma napravimo pomoću AI. Mene ta pomisao, kao staromodnog režisera koji je proveo život snimajući na filmskoj traci, naravno užasava ali s druge strane znatiželja me tjera da vidim što se s tim može.

Pre nekoliko dana je novi američki predsednik najavio projekat četvorogodišnjeg ulaganja u super veštačku inteligenciju - projekat je nazvan "Stargate" - vrednosti 500 milijardi dolara. Inicijativa okuplja najveće tehnološke kompanije, a jedna od njih je i vlasnik pomenutog ChatGPT-a. Sve to bi prema najavama trebalo da donese novih 100.000 radnih mesta... Kako vam se to čini?

- To je prije svega utrka velikog kapitala i velike moći. Evo par dana nakon te pompezne najave koju spominjete američke burze su drastično pale, jer je javljeno da su Kinezi u ovom trenutku u toj disciplini ispred Amerike. U ovoj igri poludjelih oligarha koji kontroliraju političke moćnike to je sada pitanje svih pitanja - tko će pomoću AI vladati svijetom? Naravno prije no što AI odluči da vlada sam, bez ljudi.

Kako vidite budućnost medija i filma u svetlu ovako ubrzanog razvoja veštačke inteligencije?

- Film je tu mali, ali ne i tako nevažan element. Ako je istina, a to sam ovdje čuo sa nekoliko strana, da Disney ulaže enormna sredstva u AI, naravno ne jedini, pokušavajući do savršenstva dovesti pisanje scenarija na jednoj strani, a na drugoj mogućnost da se bez živih ljudi, kupujući prava na upotrebu lika od živih i mrtvih glumaca može snimiti film, onda tu nema više puno priče. Mali postolari, tzv. nezavisni film, još će tu i tamo nešto moći učiniti, ali i on će poput dinosaurusa prirodno izumrijeti kao što su izumrla klasična kina. Industrija će poizvoditi točno ono što će vladari željeti od filma, da zabavlja, da neprimjetno truje mozak i da ne postavlja pitanja.

Rajko Grlić na snimanju filma Svemu dođe kraj, foto: arhiva Interfilma

Možete li da prepoznate vest u medijima koju je kreirala veštačka inteligencija?

- Ne, bojim se da je to vrlo teško prepoznati. U ovom obilju lažnih vijesti teško je vidjeti što proizvodi AI, a što Putin ili Trump. Ovdje su, najviše radi univerziteta, složili nekoliko softvera pomoću kojih se može zaključiti da li je rad pisao student ili AI. Još prije dvije godine na mom Univerzitetu, na Bussinesu, koji se smatra jednim od najboljih u Americi, profesori su zaključili da je od pedesetak studentskih semestarskih radova barem pola pisano uz pomoc AI. Došli su pred studente i rekli im da oni koji priznaju da su varali mogu ponovo polagati a da oni koji ne priznaju, a otkrije se da su lagali, moraju otići s Univerziteta. Nakon toga su ih zamoli da dignu ruku oni koji su varali na što su svi prisutnii digli ruku.

Koje novine i portale čitate, kako se informišete?

- Od novina, naravno putem interneta, čitam redovito New York Times, New Yorker, Telegram, Velike priče i Jutarnji list. Puno, previše za nekoga tko očajnički pokušava pobijeći od politike.

Početkom ovog milenijuma pratili ste uzbudljivu kampanju za parlamentrane izbore u Hrvatskoj na kojima je prvi put pala vlast HDZ-a, iz toga je nastao sjajan dokumentarni film "Novo, novo vrijeme". Hrvatska je prošle i ove godine tri puta izlazila na glasanje, nedavno su završeni i predsednički izbori. Izveštaji govore da je kampanja bila "čudna", odnosno nezanimljiva. Da li u današnjim okolnostima ima materijala za nastanak sličnog filma?

- Materijala ima i više nego onda, ali više nema političara koji bi pristali da im se približite. Kada vam više od trideset ministara mora otići zbog manjih ili većih krađa i ogromnih svinjarija, kao što je to slučaj s hrvatskom vladom, onda ne želite da vam se pored nogu muvaju kamere. Mi smo taj film snimili dok su političari još bili puni nade u bolje sutra. Barem neki od njih.

Devedesetih godina prošlog veka praktično ste bili primorani da napustite svoju zemlju pošto niste bili bliski Tuđmanovoj vlasti, niste mogli da radite. Kakav je vaš status danas u Hrvatskoj?

- Moglo bi se reći pristojan, možda čak i više od toga. Ali to zavisi tko vas gleda i kako vas gleda. Hrvatska je nažalost duboko zaražena nacionalizmom i korupcijom, koji, ne samo kod nas, manje više uvijek idu zajedno. Pa kada o tome ponekad javno nešto kažete ili napišete, pa onda još i snimite film, onda je normalno da ima onih koji vas ne vole. I na tome bi stao.

Veoma ste prisutni u našoj sredini, dajete intervjue, govorite, sa Goranom Markovićem pišete neku vrstu epistolarne kolumne za "Velike priče"... Neki od vaših filmova su ovde ako ne među najomiljenijima, onda svakako među citiranijima... Kako vidite aktuelnu situaciju u Srbiji?

- Na situaciju u Srbiji, s ogradom da se ona bukvalno mijenja iz sata u sat, tako da je teško donositi neke konačne sudove, gledam s velikim optimizmom i možda još većom ljubomorom. Optimizmom jer su klinci nezaraženi dnevnom politikom krenuli na političare jezikom koji ovi jednostavno ne razumiju i protiv kojih zato nemaju nikakve šanse. S ljubomorom jer bi rado tako nešto video i u rodnom mi gradu. Moj jedini strah je da li će, kada ovi političari padnu, a pasti će, uspjeti oblikovati vlast po vrijednosnim mjerilima kojih se sada tako dobro drže. Kako će preživjeti sudar s “političkim realitetom” ogromnog korumpiranog državnog aparata?

Šta je vaša poruka njima?

- Grozim se poruka ali evo jedne krajnje jednostavne - ne pristajte na jezik onih protiv kojih ste krenuli.

Foto: arhiva Interfilma

Pomenuli ste da trenutno spremate jedan kratki film, o čemu je reč?

- Radi se o jako kratkom i pomalo nepristojnom filmu...

Pretpostavljam da je o tom, kako ste na početku ovog razgovra rekli, "puno većem filmu" još rano govoriti, da li i to pripremate sa stalnim saradnikom Antom Tomićem?

- Da, scenario za drugi spremam s Antom Tomićem.

Za kojom neispričanom pričom najviše žalite?

- Uvijek kažem da je groblje mojih nesnimljenih filmova, znači priča, toliko popunjeno da ću uskoro morati tražiti nove lokacije. Mislim da bi, ako stignem, rado još napravio jednu pravu veliku komediju. Onako šašavu, do kraja, bez zadrške.