Kaleidoskop media / Foto: Oksana Skendžić, Kaleidoskop media
U Jugoslovenskom dramskom pozorištu sinoć je glumcu Bogdanu Dikliću uručena prestižna nagrada „Dobričin prsten“ za 2024. godinu – najviše priznanje koje se u Srbiji dodeljuje glumcima za celokupan umetnički opus i životno delo. Time je Diklić postao 37. laureat ovog značajnog priznanja, koje dodeljuje Udruženje dramskih umetnika Srbije (UDUS).
Ove godine u konkurenciji se našlo deset istaknutih glumaca: pored Diklića, nominovani su bili Ljiljana Blagojević, Emina Elor, Dragan Mićanović, Danijela Nela Mihailović, Tihomir Stanić, Ljiljana Stjepanović, Saša Torlaković, Svetozar Cvetković i Zoran Cvijanović.
Odluku o dobitniku doneo je tročlani žiri u sastavu Mirjana Karanović (predsednica), Anita Mančić i Boris Isaković.
Primajući priznanje, Diklić je, vidno dirnut, izjavio:
„Lepa svečanost posvećena njenom veličanstvu glumi, nikako pojedincu. Gluma je dominantna – ja sam samo njen podanik i paž.”
Publika u prepunom JDP-u pozdravila ga je dugotrajnim ovacijama.
Nagradu mu je uručila prošlogodišnja laureatkinja Anita Mančić, koja je u obrazloženju žirija istakla da je Diklićev rad „oblikovao i obogatio pozorište i film tokom proteklih decenija“. Žiri je ocenio da je Diklićevo prisustvo na sceni i pred kamerom „uvek bilo potpuno“ i da je „gradio likove iznutra, snagom istine koja se ne može imitirati“.
Mančićeva je dodala da Diklićeva gluma „nikada nije bila demonstracija umeća, nego dokaz postojanja“, te da je on „glumac čudne smirenosti, bez potrebe da se dokazuje i bez buke“.
Predsednik UDUS-a Pavle Pekić izjavio je da se Diklić „ovim priznanjem pridružuje plejadi najvećih glumaca ove zemlje“.
Tokom svečanosti prikazani su inserti i fotografije iz brojnih Diklićevih filmskih i pozorišnih ostvarenja, među kojima su Profesionalac, Maratonci trče počasni krug, Grlom u jagode, Karaula i Nacionalna klasa.

Glumac Branislav Trifunović, obraćajući se prisutnima, istakao je da „Diklić nikada nije imao lošu ulogu“ i da „za njega gluma nije zanimanje, već život“. Zahvalio mu je što ga je, kako je rekao, „naučio mnogo o životu, izbacio nadobudnost i pustio u svoj svet“.
Diklić se, kroz osmeh, prisetio anegdote iz 2009. godine kada se tokom predstave srušio iza scene:
„Reanimirali me, nisam završio predstavu. Posle mi Trifunović doneo Sterijinu nagradu — otvorim, a unutra piše: Za izuzetno zalaganje iza scene".
Publika je reagovala smehom i aplauzima.
U video-poruci Nikola Đuričko je podsetio na njihovu zajedničku saradnju u predstavama Smešna strana muzike, Beogradska trilogija i Oksimoron, dok je Vesna Trivalić opisala Diklića kao „tragača i maštara koji ide u dubine i tajne mesta likova“. Dodala je da je „pouzdan, iskren, inspirativan, šarmantan i da razgori prostor i partnere“.
Jelisaveta Seka Sablić je izjavila da „veliki glumac dobija najveću nagradu“, istakavši da je oduvek želela da sarađuje sa Diklićem, ali da ga je istovremeno i „gledala s radošću kao publika“.
„Sa svojim ogromnim glumačkim talentom osvetljavao je svoje likove, nepredvidljivo i originalno, čineći ih uverljivim“, rekla je Sablićeva.
Nagrada koja nosi ime velikana
Nagrada „Dobričin prsten“ ustanovljena je 1980. godine, na stogodišnjicu rođenja Dobrice Milutinovića, jednog od najvećih glumaca srpskog teatra. Osnivači su bili Muzej pozorišne umetnosti Srbije i Udruženje dramskih umetnika Srbije, a nagrada se sastoji od zlatnog prstena, diplome i monografije o dobitniku.
Glumački put Bogdana Diklića
Bogdan Diklić je rođen u Bjelovaru, gde je završio osnovnu i srednju školu i počeo amaterski da se bavi glumom. Godine 1972. upisao je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi Ognjenke Milićević.
Proslavio se ulogom u filmu Nacionalna klasa (1979), nakon čega je usledila bogata filmska i pozorišna karijera. Izdvajaju se uloge u filmovima Majstori, majstori, Variola vera, Maratonci trče počasni krug, Čudo neviđeno, Oktoberfest, Sabirni centar, Tri karte za Holivud, Lajanje na zvezde, Bure baruta, Mali svet, Mamaroš i Južni vetar.
Na televiziji je ostvario zapažene uloge u serijama Grlom u jagode, Sijamci, Kamiondžije 2, Brisani prostor, Balkan ekspres, Otvorena vrata, Čizmaši i Koreni.
Za svoj rad ovenčan je brojnim priznanjima, među kojima su nagrada „Pavle Vuisić“ (2009) za životno delo, Zlatna arena u Puli i Zlatni pečat Jugoslovenske kinoteke (2018).
PROČITAJTE I:
JUGOSLAV PANTELIĆ: SRBIJA JE FILMSKA VELESILA
RAJKO GRLIĆ: S LJUBOMOROM GLEDAM NA SRBIJU
ZORAN POPOVIĆ, INTERVJU: VEŠTAČKA INTELIGENCIJA - POMOĆ ILI APOKALIPSA KOJA STIŽE?
Svi sadržaji na portalu magazina Kaleidoskop media su besplatni, a sajt se finansira isključivo donacijama čitalaca i prijatelja.
Podržite rad našeg magazina OVDE











































Komentari