Razgovarala: Danijela Pantić Conić / Foto: Vidoje Manojlović
U utorak, 5. decembra, od 19 časova, u Biblioteci grada Beograda, u Čitaonici Fonda umetnosti, biće održana promocija knjige "Pisma embrionu" autorke Jasne Kaluđerović.
“Pisma embrionu” su dirljiva ispovest o majčinstvu, odgovornosti i teškim životnim izborima, predstavljajući moćan literarni debi Jasne Kaluđerović.
Jasna Kaluđerović donosi emotivnu priču o ženi suočenoj sa teškom odlukom nakon bolnog razvoda. Jedini preostali embrion iz poslednjeg pokušaja vantelesne oplodnje ostao je zamrznut, a tri godine kasnije, majka počinje da vodi dnevnik i piše pisma embrionu, tragajući za odgovorom. Kroz introspektivne zapise, ona se pita da li embrion ima pravo na život i kako će ova odluka uticati na njen novi životni put.
Jasna Kaluđerović
O emotivnoj priči pretočenoj iz intimnog dnevnika u knjigu razgovaramo sa autorkom.
Koliko dugo je trajalo pisanje knjige s obzirom na to da je prva i da nemaš iskustva?
Kada sam se razvela, iz poslednje vantjelesne oplodnje pred kraj braka, ostao je zamrznut jedan embrion. Dvije godine nakon razvoda počela sam da osjećam teret zbog toga što ga držim zamrznutog toliko dugo. Nisam znala šta da radim s njim. Nisam mogla da ga rodim, jer više nisam željela dijete sa svojim bivšim mužem. S druge strane, bilo mi ga je jako žao, a pritom sam željela svoje potomstvo. Tako sam odlučila da ću pisati dnevnik, obraćajući se baš tom zamrznutom embrionu, sve dok kroz to pisanje i ne donesem odluku šta da radim. Tako je nastala knjiga Pisma embrionu. Pisala sam tri godine, jer je toliko dugo trajala i dilema.
Da li si imala mentora?
Nisam. U toku perioda pisanja knjige, ja još nisam znala da li ću je ikada objaviti. Pisala sam za sebe, da bih razbistrila misli. To je trajalo od 2015. do 2018. Odluka da knjigu objavim pala je tek tri godine nakon završenog pisanja, 2021. Tada sam zbog korone ostala zarobljena u kući nedelju dana, pročitala svoju knjigu i dopala mi se, pa sam odlučila da je i objavim.
Na časove pisanja kod profesora Zorana Živkovića išla sam par mjeseci prošle godine. Nažalost, knjiga je tada već bila završena, pa nisam uspjela da primijenim mnogo toga što sam naučila. Sigurno bi knjiga bila bolja da sam ranije imala mentora.
Tema je došla iz života. I ovo je tema s kojom se susreće verovatno mnogo žena danas. Šta bi im poručila?
Nove tehnologije donijele su i nove životne situacije. Dilema oko abortusa poznata je svima i o njoj se mnogo govori. Međutim, dilema žene koja ima zamrznute embrione još je relativno nova. Ranije nije moglo da se desi da donosite odluku o životu svog nerođenog djeteta, a da uopšte niste trudni u tom trenutku.
O abortusu često govorimo kao o nečemu što ima veze sa ženinim tijelom. Međutim rane koje ostaju na duši zbog bačenih života, ostaju zauvijek i nekad se baš teško liječe. O tome znaju duhovnici i psiholozi, i žene koje su kroz to prošle. Odluka nije uopšte laka. U slučaju zamrznutih embriona, radi se o djeci koja su namjerno začeta, odlukom i velikim trudom svojih roditelja.
Na moju priču neki gledaju kao na priču o borbi za potomstvo, međutim ja je tako ne vidim. Za mene je to dilema slična onoj o abortusu. Konkretno ja nemam djece, ali u sličnoj situaciji su majke koje su uspješno rodile recimo dvoje djece iz VTO, a imaju zamrznutih još pet ili deset koji ostaju kao višak. I vjerovatno će se odlučiti da ih bace. Neće roditi desetoro. VTO klinike svakog dana i svakog mjeseca pobacaju na hiljade i desetine hiljada zamrznutih embriona.
Ženama koje danas prolaze kroz tu dilemu, a i svima ostalima koji prolaze kroz neke druge teške dileme poručujem isto: da uzmu u obzir mir u svojoj duši barem onoliko koliko uzimaju u obzir i sve ostale okolnosti. Jer kad donesete odluku, vi ćete živjeti sa njom zauvijek. Svi koji su vas savjetovali, neće se pred Bogom i pred sobom osjećati kao što se vi osjećate, neće živjeti vaš život i sanjati noću vaše košmare. Uradite ono što treba da steknete smirenje za sebe. A sve ostalo će se već nekako raščivijati. Svi treba da nađemo hrabrosti da napravimo korak za koji znamo da je pravi za nas. Pa ako drugima ponekad djeluje i lud i sulud, šta da se radi.
Koje poruke iz knjige bi izdvojila, tri na primer?
Glavna poruka je o postizanju unutrašnjeg mira, o tome kako će dileme biti razriješene i život ljepši ako miru težimo na svakom svom koraku. Time zapravo donosimo i male i krupne odluke, ne praveći pritom prevelike kompromise. Živimo u skladu sa svojim vrijednostima i onda smo i zadovoljniji svojim rezultatima.
Druga važna poruka je o tome kako preuzimanje lične odgovornosti za svoj život može da vam pomogne da oprostite drugima.
Treća poruka je o vjeri i nadi. Da naš put postoji pred nama čak i onda kad ga mi uopšte ne vidimo. Prepuštanje Bogu, životu.
Jasna Kaluđerović
Sada, kada je knjiga završena, da li bi promenila nešto što bi moglo da utiče na tvoj život?
Ne samo da bih, već uveliko i jesam. Pa upravo o tim promjenama i jeste sama knjiga. Zbog promjene koju opisuje sam i odlučila da je izdam. Promjene se dešavaju čim naučimo lekcije, a tokom same knjige se upravo to i dešava. Uče se lekcije, mijenjaju se perspektive i čitalac ima uvid u taj proces promjene života promjenom perspektive. U knjizi se lako može uočiti razlika u toku misli i života prije i posle Jerusalima.
Kakav je osećaj kada se deli svoja priču kroz "dnevnik" embrionu i kada ta priča postaje javna?
Zatvaram krug. Vraćam svoj dug Univerzumu. Jeste da mi je trebalo pet godina da smognem snage da donesem pravu odluku, ali zato kroz knjigu imam priliku da olakšam drugima da donesu svoje prave odluke i da spomenem i tuđe zamrznute embrione. Mnogo ih je.
Dugo sam razmišljala o tome da li da knjigu objavim pod pseudonimom ili pod svojim imenom. Kad sam se odlučila da ću objaviti pod svojim imenom, neke djelove sam obrisala. Mislim da čitaoci tačno mogu da osjete koji dio je zamagljen i izostavljen. E pa baš taj što fali i nije za javnost. Objavila sam o sebi onoliko detalja sa koliko se ja lično osjećam za sad komforno. E sad, da li sam i pogriješila u procjeni, vrijeme će pokazati.
Šta je sledeći plan? Da li planiraš i dalje da pišeš?
Pa ja imam solidnu karijeru u IT-u kojom sam veoma zadovoljna. Vidjećemo po reakciji čitaoca na ovu moju prvu knjigu da li ima interesovanja za ono što ja imam kao pisac da ponudim. U zavisnosti od toga, možda budem još pisala. Već imam ideje za dva nova romana, samo je pitanje kako izdvojiti vrijeme za sve svoje planove i projekte.
Koje citate bi izdvojila i zašto? Šta oni oslikavaju?
O ljubavi i odgovornosti prema embrionu:
“Ti si stvarno jedno malo čudo. Ako budem trudna s tobom, ti ćeš biti embrion s kojim se vjerovatno najviše pričalo prije nego što je porastao malo veći od šesdeset ćelija.”
“Neko bi mogao biti savršeno dobar vjernik, poštovati sve što piše po knjigama, ići svaki dan u Crkvu i ne roditi te. Nemaš ni mozak ni glas, imaš samo šezdesetak ćelija koje još veoma liče jedna na drugu, nemaš organe, nemaš ništa. Nisi čak ni pasuljčić, to te ja kao pretenciozna majka već zamišljam u naprednom izdanju. A opet, pored svega toga što nemaš, u svijesti si mi glasniji nego da si rmpalija u zatvoru. Glasniji nego da ti daju udarni reklamni termin na televiziji, pred očima si mi slikovitiji i veći nego da si na svim bilbordima u Beogradu. Strašno je čudna stvar ta savjest. Za mene je to vjera. Za mene je vjernik taj koji to čuje i vidi. Ne mogu to ni da objasnim naglas. Pola ljudi ne bi razumjelo. Mogu da kažem: „nešto mi je došlo da ga rodim“. Kao da mi je to došlo eto tako niotkuda, kao da smišljam novu frizuru. A nije tako. Imam obavezu. Znam šta moram da uradim.”
O vjeri i nadi:
“Čak i ako ja trenutno ne vidim put pred sobom to ne znači da ga nema. Možda je samo noć ili magla. Pa šta? Svanuće kad-tad. Je li to vjera koja mi nedostajala? Ne vjera da ću uspjeti da rodim, ili da će veza sa Avanturistom uspjeti ili uopšte da će bilo koja moja određena želja da se ostvari, nego neka opštija vjera – da će se moj put ostvariti šta god da se desi i ne desi od mojih želja. Da ću ostvariti unutrašnji mir i da će sve biti dobro, bez obzira na to šta će se desiti u spoljašnjem svijetu.”
PROČITAJTE I:
LJUBAVNO PISMO ITALIJI U ČIPKI I BROKATU
MAJA UZELAC, INTERVJU: CVETA VI OLIGARHIJA KOJA VLADA PODANICIMA
DA LI ĆE VEŠTAČKA INTELIGENCIJA DEHUMANIZOVATI KULTURU?
Svi sadržaji na portalu magazina Kaleidoskop media su besplatni, a sajt se finansira isključivo donacijama čitalaca i prijatelja.
Podržite rad našeg magazina OVDE
Komentari