Vizuelne umetnosti
vizuelne umetnosti/15.12.2016.

Gastarbajterske priče

vizuelne-umetnosti
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Jugo, moja Oksana ToskićJugo
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
Autor fotografije:
Piše: Dragana Nikoletić

“Jugo, Jugoooo, rodni zavičaju, ja za tobom večno ću da žalim”, pevala je pre 45 godina Silvana Armenulić o najvećoj boljci gastarbajtera, nostalgiji. Njom je izazivala suze brojnih pečalbara i njihove domaće rodbine.

Tekst je bio lična ispovest izvesne Milenije, sa privremenim boravištem u Nemačkoj, ozvučen uz pomoć Silvane i kompozitora Ace Stepića, a u jeku državne inicijative da se promoviše život naših radnika u inostranstvu. Njih dvoje su se odrekli honorara u korist autorke teksta, koja se u međuvremenu razbolela.

Bila su to (za mnoge) srećnija vremena.

Danas, nakon gotovo pola veka od ovog narodnjačkog hita, Muzej istorije Jugoslavije otvara izložbu po njemu nazvanu “Jugo, moja Jugo”, sa dodatkom – gastarbajterske priče. Ovo sentimentalno putovanje kroz prošlost vodi kroz tri segmenta. Prvi (Tragovi) mapira mesta gde su pronađeni izloženi artefakti, od Jugoslovenske kinoteke i drugih institucija, do buvljaka. Drugi (Ljudi) pripoveda savremenu (anti)bajku sa mogućim hepiendom, ali ne bez žrtava, o tri iseljeničke porodice čiji su se najstariji članovi vratili u prazne domove, a namlađi postali strani državljani. Treći (Samoistorizacija) prikazuje entuzijazam pojedinaca koji su s ponosom izlagali dokumentaciju o svojoj domovini po emigrantskim klubovima Zapada. Sve zajedno osvetljavaju višedecenijsku praksu radnog iseljavanja, do sada uglavnom stereotipiziranu i stavljanu u negativni kontekst.

Prvoj muzejskoj interpretaciji ovog fenomena prethodila su terenska i arhivska istraživanja, dok su joj pomogli i sami akteri “labure-migracija”.

Na ovoj izložbi će vam zastati knedla u grlu, potom se spustiti u trbuh, izazvana tim silnim emocijama. Onda će vas i nasmejati, recimo, gomilom pisama na adresu Radi(j)o Beograda, tačnije emisiju s tematikom “želje i pozdravi”: ni na jednom ulica primaoca nije napisana tačno. Pa imamo Kirandalsku, Cilindarsku, Hiljendarsku, Milendarsku, Kiledrsk i slične greške. A sva su došla tamo gde treba.

Iz odlomaka iz štampe, zapravo vrste reklame za “rad u inostranstvu” vidimo preporuke “stručno usavršavanje” i “povoljni uslovi”. Propratna fotografija sve to ilustruje prizorom tri “bauštelca” koji istovaruju šut iz modernih kolica.

Izložba “Jugo, moja Jugo” biće otvorena do kraja maja naredne godine.

Za naše čitaoce u galeriji ekskluzivno donosimo serijal fotografija koje će posetioci Muzeja moći da pogledaju od sutra.

Pročitajte još:

Nema boljeg posla na planeti od rokenrola


POVEZANE VESTI
button left button right
KATEGORIJA VESTI
button left button right

Komentari

Vaš komentar je uspešno prosleđen na odobravanje.