Književnost
književnost/30.10.2016.

Beogradska "Regata papirnih brodova"

književnost
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
  • Oksana Toskić
Autor fotografije:
Piše: Jelena Pavlović

Prepuni umetnički distrikt i klub avangarde Polet na promociji nove zbirke pesama "Regata papirnih brodova" Marka Tomaša pokazao mu je da je jedan od najvoljenijih pesnika u regionu. Publika hvata ispružene ruke bitange sa snom zaljubljenog dečaka i iznova se interesuje za njegovu poeziju.
Marko Tomaš poeziju smatra rukom pruženom prema svetu. Za njega, pisanje je način da se bori protiv samoće i usamljenosti u koje je svet uronjen. Kako je jednom prilikom napisao, on piše kako bi uvredio čak i one koji ga ne vole, ali mu to ne polazi za rukom.
Publika Marka Tomaša  pokazala je da poezija ne gubi harizmu i popularnost i da živi baš tu, u Cetinjskoj. U polumraku, u čaši piva, u očima nasmešenih devojaka, u žaru upaljenih cigareta, u stomaku koji žigne, u iskreno surovoj Markovoj emociji koja reže i boli. Stegne, pa oslobodi.
Čitao je o smradu revolucije Visockog. Čitao je da ne voli tugu koju je dobio u nasledstvo od tog pesnika sovjetskog mraka i da pije jer je prestravljen, a kako je jednom rekao, piše iz istog razloga iz kojeg i pije. Čitao je o ratu, dedi logorašu i pticama. O tome kako se neće obesiti jer voli. O poslednjem tangu u Mostaru. O ljubavi i zločinima. O slobodi i neutešnosti. O regati papirnih brodova.

Prosuo je emocije Marko na kafanskom stolu za sve one koji vole, za sve bespomoćne, za sve one koji se poezijom iskupljuju, za sve one kojima nije strano otkrivanje slabosti i potpuna golotinja duše. Mnogo mu je ruku bilo potrebno da istovremeno smota cigaretu, drži knjigu, ispije lozu i pridržava mikrofon, a previše dugo je bilo čekati na sledeću čašicu rakije. Teško je bilo da se od Marka rastanu svi oni do kojih je njegova poezija doprla. Sudeći po redovima za potpisivanje nakon promocije, knjiga će vrlo brzo pronaći put ka sobama ljudi kojima će ovaj mrzovoljni prijatelj poslužiti kao uteha, baš kao što je Marko i priželjkivao
Vozeći se gradskim prevozom nakon promocije, ugledala sam devojku koja je već čitala Tomaševu Regatu. Noć je uveliko pala, pusti svoj papirni brod, curo, i dobrodošla u vlastitu propast, pomislih!

SVIJEST O TEKSTU
(iz zbirke “Regata papirnih brodova”)

Ova pjesma je propast poezije.

Ne uspijeva dokučiti

melankoliju rujanskog vjetra

a htio bih da od nje

zašume listovi ove knjige

tako da ih ne mogu smiriti

ni najsnažniji prsti na svijetu.

Danas sam saznao

da je Bivši ljubavnik

na smrt izbo djevojku

koju sam poznavao.

Zvala se Nataša.

 

Iz glave su joj rasle

riđe kovrče.

Uvijek je oblačila

Haljine s točkastim uzorkom.

Tako je završila jedna ljubav.

Kao ljeto izbodeno

Hladnim rujanskim vjetrom.

Tako je postala vječna

Jedna bivša ljubav.

Ljeto sada leži u lokvi krvi

na podu kupaone

i zove se Nataša

a rujanski vjetar se zavlači svugdje

ali izbjegava ovu pjesmu

pa ga moram na silu

odvući u rat

jer žudim sva njegova svojstva

u svakoj ljudskoj duši.

Nož reže divlje kovrče

djevojčice koju sam poznavao.

Živimo u svijetu uspomena.

Tu i umiremo.

Želim da to osjetite.

Želim da posječete prst

na rub ove stranice.

Ovoj skromnoj knjizi

nedostaje malo prave krvi.

Pročitajte još:

Marko Tomaš: Tuga kao oružje
POVEZANE VESTI
button left button right
KATEGORIJA VESTI
button left button right

Komentari

Vaš komentar je uspešno prosleđen na odobravanje.