Piše: Nenad Georgievski
Doni Mekaslin je jedan od najzanimljivijih muzičara na aktuelnoj svetskoj džez sceni. a njegova izdanja su interesantna i intrigantna raskršća između džez muzike i savremene elektronske muzike koje zajedno stvaraju novi model za džez muziku. Primer za to su izdanja poput “Fast Future” ili “Casting for Gravity” gde se prepliću Koltrejnov zvuk i dinamika sa elektronskim eklektizmom Aphexa Twin-a. Mekaslin je prvenstveno bio poznat kao saradnik renomiranih džez muzičara i kompozitora poput trubača Dejva Daglasa i Marije Šnajder, a već godinama predvodi svoje bendove.
Zatim se u njegovom životu pojavio Dejvid Bouvi i više ništa nije bilo isto. U ekskluzivnom intervjuu za Kaleidoskop Mekaslin objašnjava da se Bouvi prvi put pojavio dok su on i njegov bend svirali u jednom klubu u Njujorku 55 Bar da bi zatim on sam učestvovao na snimanju jedne pesme „Sue“ (Or in a Season of Crime) kao član sastava kompozitorke Marije Šnajder. Kasnije se Bouvi javio po drugi put, ali sa pozivom da rade zajedno na onom što će kasnije postati Bouvijevo poslednje izdanje i testament, album „Blackstar“.
A kako je izgledao rad sa Bouvijem što se tiče fotografisanja u periodu tranzicije karijere velikog muzičara tokom sedamdesetih pročitajte OVDE u ekluzivnom intervjuu sa jednim od najvećih svetskih fotografa Stivenom Šapirom.
To što je Bouvi umro ubrzo nakon svog 69-og rođendana i objavljivanja ovog albuma dalo je jednu dublju dimenziju i posmrtnu eleganciju u tom vrtlogu od interpretacija šta sve taj album može da znači. Sam album je bio adekvatno finale jednoj bogatoj karijeri koju su okarakterisali znatiželja i avanturizam. Nedavno je bilo objavljeno izdanje „Lazarus“ sa muzikom iz mjuzikla „Lazarus“, a to je poslednje nešto što je Bouvi radio i gde su bile objavljene i poslednje pesme koje su ostale sa sesija „Blackstar“. Istovremeno, Mekaslin je objavio i novi album „Beyond Now“ koji je bio inspirisan albumom „Blackstar“, a koji je on posvetio Bouviju.
Koje su bile ideje i koncepti koji su inspirisali muziku na vašem izdanju „Beyond Now“? Ono dolazi samo par meseci posle objavljivanja Bouvijevog „Blackstar“ na kojem ste radili sa bendom.
Što se tiče autorske muzike na „Beyond Now“, ona je bila napisana u leto 2015, samo par meseci otkako smo završili rad na albumu „Blackstar“ Dejvida Bouvija. Pošto sam bio deo te muzike, ona je mesecima posle završetka snimanja bila još prisutna u mojim mislima. Isto tako, slušao sam dosta muziku Deadmau5 gde sam obradio jednu njegovu pesmu „Call a Camp“. Slušao sam puno Aphex Twin-a i njegov album „Syro“, kao i „To Pimp a Butterfly“ Kendrika Lamara. Što se tiče uticaja, to su četiri muzičara čija je muzika bila vrlo prisutna i uticajna dok sam radio na novom izdanju. Ta pesma Deadmau5-a je bila stvar gde sam čuo svoj bend kako radi zanimljive stvari sa njom. To je bio razlog zašto smo uzeli tu pesmu.
Poznat Bouvijev standard „Warsawa“- smo svirali celu nedelju u poznatom klubu Village Vanguardu u Njujorku tokom januara ove godine i Dejvid je ubrzo preminuo. Sa članovima benda smo pričali na koji način bi bilo najbolje da mu odamo počast i neki vid posvete sa bine. Nabrajali smo razne pesme i onda je Džejson Linder predložio numeru „Warsawa.“ Probali smo da je odsviramo na probi, da bi je zatim izvodili svako veče tokom te nedelje u klubu. To je bilo veoma emotivno i teško. Ta pesma je bila način da usmerimo naša osećanja u muziku na sceni i za šta sam ja veoma zahvalan. Te nedelje dok smo svirali ovu stvar, znao sam da moram da snimim ovu pesmu za novi album. Za mene lično ona je vrlo emotivna pesma. Tu je i druga Bouvijeva pesma „A Small Plot of Land“, koju je predložio da obradimo naš producent Dejvid Bini dok smo razmatrali različite ideje i pesme za novi album. Ona je bila na njegovim spiskovima i nisam je prethodno znao. On je par puta ponovio tu sugestiju, preslušao sam album (Outside) i osetio da je prava pesma za nas. Na originalnoj pesmi, bend svira oko minut i onda tek Dejvid počinje da peva. Volim dinamiku koja varira na ovoj pesmi i to mi se jako dopalo, kao i melodije, koje su izrazite.
Kakva je bila uloga Dejvida Binija na vašem novom albumu? On, inače, često boravi u Beogradu i sarađuje sa lokalnim muzičarima.
Da, on ima baš dobar trio tamo u Beogradu (Avenija). Deo njegovih dužnosti su stvari koje sam prethodno opisao. On je pomagao da odaberemo neke od kaver pesama, a slao sam mu i originalne kompozicije koje sam pisao da bih čuo njegovo mišljenje za bilo šta vezano za pesme – forme, orkestracije, bilo šta. Zatim, sugerisao je mnoge detalje poput toga kako da postignemo određeni ambijent ili kakvu opremu da koristimo. On je bio taj koji nas je inspirisao da dodamo intenzitet pesmama, kao i mnogo drugih stvari.
Kako je iskustvo sa rada na „Blackstaru“, kao i posle njega? Kako je sve to što se desilo tokom toga uticalo na vaše novo izdanje i neizbežno na odnose u vašem bendu? Kakav je značaj ovog albuma za vaš muzički razvoj?
Na prvo pitanje ću odgovoriti da su se produbili naši muzički odnosi. Ono je produbilo i naš nivo interakcije jednih sa drugim i naše poznavanje kako svako od nas svira. Isto tako, to izdanje je produbilo i naše prijateljstvo jer smo proveli mnogo vremena u tom specijalnom okruženju. Saradnja sa Bouvijem je produbila naše muzičke i prijateljske odnose.
Kako je došlo do saradnje sa Bouvijem?
Dejvid je prvo radio sa Marijom Šnajder i oni su radili zajedno na pesmi koja je kasnije postala „Sue“ (Or In a Season of Crime). Na toj pesmi je svirao Marijin big bend, a Dejvid je pevao. Dok su radili zajedno, pretpostavljam da je objašnjavao Mariji svoj ritmički pristup pesmi i Marija mu je rekla „hajde da čuješ nešto“ i zatim mu je pustila moj album „Casting for Gravity“. Ona mu je to pustila i sugerisala mu je da uradimo nešto zajedno. On je preslušao album i zatim joj poslao imejl da je video da mi nastupamo uskoro i da li bi htela da mu se ona pridruži na našem koncertu. Naravno, ona je pristala i njih dvoje su došli u 55 Bar da bi nas slušali. Znao sam da će doći i mislim da sam rekao bubnjaru Marku Džulijani da će doći, ali se ne sećam da li sam rekao ostalima. To je bio prvi put da nas čuje kako sviramo. Posle nedelju dana upoznao sam ga prvi put za vreme prve probe sa Marijom, dok su radili na njihovoj zajedničkoj pesmi „Sue.“
Isto tako, njen redovni bubnjar u bendu nije mogao da dođe na snimanje, pa sam zato predložio da pozovu Marka. Mislim da je Mark znao da Dejvid dolazi u klub. Tada smo on i ja upoznali Dejvida prvi put na toj probi, nedelju dana nakon tog nastupa u 55 Baru. Zatim mi je ubrzo nakon toga poslao imejl sa prvom pesmom i pitao me je da li bih hteo da sviram sa njim.
Kada razmišljate o sesijama dok ste radili sa njim na „Blackstaru“, kakvo je bilo raspoloženje za vreme tih sesija? Na koji su način i Bouvi i producent Toni Viskonti usmerili snagu benda u muziku i pesme koje su sada deo albuma?
Na početku, Bouvi mi je slao demo snimke koje sam ja podelio bendu i dan pre prve sesije sa bendom sam prošao temeljno kroz svaki detalj. Mi smo u osnovi bili spremni da počnemo odmah. Posle prve pesme, probali bismo kratko i snimali smo odmah. Okruženje je bilo fludino. Slušali bi sugestije i zatim smo svirali. Mislim da su Toni i Dejvid postavili takvo okruženje koje je delovalo afirmativno za to što smo radili. On je hteo da rizikujemo i da zgrabimo svaku mogućnost. Hteo je da se usmerimo i krenemo za bilo čim što smo čuli. On je već postavio kontekst preko demo snimaka, a zatim smo dodali naše i sve je krenulo odatle. Dodao sam puno orkestracija sa duvačkim instrumentima, a dodao sam i neke melodije. Puno toga sam uradio, ali se sve baziralo na onom što su njih dvojica meni prethodno dali i savetovali. To je bilo baš fludino okruženje.
Kakva je bila vaša reakcija kada ste čuli izdanje prvi put?
Bio sam preplavljen emocijama, jer sam kompletno izdanje čuo u novembru 2015. Pre toga, u aprilu sam čuo samo „Blackstar“ i „Sue“, kao i stvari koje sam nadosnimavao. Bilo je veoma emotivno kada sam čuo finalni album – sve je neverovatno na tom izdanju i miks i mastering – sve. Da čujete svaki detalj i kako su Toni i Dejvid pročešljavali sve što smo uradili i kakve su odluke donosili – šta da ostave i koje vokale da dodaju. Kada sam čuo album, bio sam preplavljen emocijama i srce mi je lupalo brzo. Na tom albumu ima mnogo informacija, ali, istovremeno, bilo je stvarno emotivno jer zvuči odlično, i to je nešto što nikada neću zaboraviti. Preslušavao sam ga i čuo sam sve te elemente kako su postavljeni na svoje mesto i bilo je neverovatno.
Nedavno su objavljene i preostale pesme sa „Blackstara“ kao deo muzike sa mjuzikla „Lazarus.“ Ove pesme imaju nekako drugačiji osećaj u odnosu na ostale pesme sa ovog albuma. Da li je sve sa tih sesija objavljeno ili je ostalo još nešto u arhivi?
To su tri pesme koje smo snimili za vreme snimanja „Blackstara“ i pesma „No Plan“ je bila, koliko se sećam, snimljena tokom prve nedelje snimanja u januaru 2015, ali smo je kasnije ponovo obradili. Mislim da smo je ponovo snimili u martu. To je već bio kraj grupnih snimanja i mislim da je poslednja pesma koju smo snimili. Postoje različite verzije te pesme. Različite verzije imaju različite orkestracije na njima. Tim Lebjuf svira akustični bas na toj pesmi i to je verzija koju možeš da čuješ na oficijelnom izdanju. Postoji još jedna verzija sa različitim orkestracijama, duvačkim instrumentima i aranžmanima. Međutim, mislim da je ta tema bila planirana za „Lazarus“ predstavu, jer sa tim vokalom u pesmi, ona zvuči i nosi taj osećaj show pesme. Zatim nam se pridružio i Ben Monder koji je bio sa nama u martu. Skoro sve na „Blackstaru“ su prvi ili drugi tejkovi. Međutim, za „No Plan“ postojalo je šest ili sedam verzija. „Killing a Little Time“ je isto bila snimljena tada i sećam se da je Dejvid još menjao i isprobavao stihove. Na toj pesmi ima malo speed metal ritmike. Dejvid je već imao konture za tu pesmu i loop za ritam kako je zamišljao da ta pesma treba da zvuči. Siguran sam da je Mark to koristio kao platformu ili startnu poziciju da doda svoju magiju. Jako mi se sviđa ova pesma iako je ovo druga verzija koja je rafinisanija od prve, ali koja je uvek delovala besno. Postoji još jedna pesma koja nije oficijelno objavljena nigde. Ta pesma je završena kompletno i odlična je, ali ne znam razlog zašto nije objavljena niti kada će biti.
Prošlo je više od godinu dana otkako je objavljeno izdanje „Fast Future“. To je neverovatno izdanje gde se prepliću jazz improvizacije sa savremenom elektronskom muzikom. Čak ste obradili i muziku Aphex Twina u jazz fazonu. U stvari, ovo izdanje je bilo moj ulazak u vaš svet. Kako gledate na ovo izdanje sa ove distance?
U stvari, kada su Dejvid Bouvi i Marija Šnajder došli da nas slušaju kod 55 Bar, taj nastup je bio pripremni pre snimanja numere „Fast Future“ u studiju. Na njemu sam pokušavao da odem dalje u elektronskoj muzici. „Fast Future“ mnogo više pokazuje producentsko umeće Dejvida Binija. On je radio puno na ovom albumu time što je kreirao taj poseban zvučni ambijent. Pre toga je producirao „Casting for Gravity“ koje je bilo agresivno izdanje. Muzika na tom izdanju je bila intenzivna. Delimično to je i bio razlog zašto sam hteo malo ublaženiji ton i malo liričniju muziku u odnosu na „Casting for Gravity“. Kada preslušavam šta se desilo posle, kao rezultat toga je isto što se desilo i sa „Beyond Now“, odnosno postojao je taj osećaj da je bend na nekom drugačijem nivou, da postoji novi nivo interakcije i to je trebalo uhvatiti i sačuvati. Pomislio sam - hajde da uhvatimo emotivni intenzitet koji imamo kada snimamo uživo.
Pročitajte još:
Intervju: Mariza - fado inspiriše sam život
Komentari